Prirodne i kulturne znamenitosti:
Najljepši hrvatski kontinentalni Nacionalni park Plitvička Jezera nalazi se na sjeveru Like. Nacionalni park Plitvička jezera, najstariji je nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen 1949., a 1979. uvršten na Popis svjetske prirodne baštine UNESCO-a. Spektakularni slapovi su zaslužni što su Plitvice najposjećeniji nacionalni park u Hrvatskoj. Ukupna površina parka Plitvička jezera je 29.685 ha, od čega jezera čine 200 ha, šume 13.320 ha, a ostalo su travnjaci i ostale površine. Prosječna nadmorska visina je 600 m. Najniža točka je 367 m na Koranskom mostu, a najviša 1279 m na Seliškom vrhu.
Nacionalni park Plitvička jezera otvoren je cijele godine za posjete. Zona obilaska prostire se većim dijelom uz jezera i slapove, a posjetiteljima su na raspolaganju i planinarska te 2 poučne staze. Preporučamo da se prije posjeta informirate o mogućnostima obilaska koje uvelike određuje godišnje doba, odnosno vremenski uvjeti te o radnom vremenu Parka i objektima i ulazima koji su otvoreni.
Web stranica: http://www.np-plitvicka-jezera.hr/
Nacionalni park Paklenica je drugi nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen 19. listopada 1949. god. Osnovni razlog proglašenja ovog prostora nacionalnim parkom bila je zaštita najočuvanijeg i najvećeg šumskog kompleksa na području Dalmacije.
Nacionalni park Paklenica se prostire na površini od 95 km², na južnim obroncima Velebita, ispod najviših vrhova Vaganskog vrha (1757 m) i Svetog brda (1753 m). Obuhvaća područje bujičnih tokova Velike i Male Paklenice, odnosno njihove prepoznatljive kanjone okomito urezane u južne padine Velebita, te širi okolni prostor.
Na relativno malom području susreće se iznimno bogatstvo geomorfoloških pojava i oblika, raznolik biljni i životinjski svijet, atraktivni krajolici i netaknuta priroda.Raznolikost živog svijeta je uvjetovana klimatskim karakteristikama ali i bogatom i raznolikom geološkom prošlosti.
Širi prostor NP Paklenica odlikuje se i bogatom i raznolikom kulturnom baštinom. NP Paklenica ima uređene poučne i planinarske staze, planinarski dom i planinarska skloništa. NP Paklenica je najznačajniji hrvatski penjački centar, poznat i izvan granica Hrvatske. Posebnu draž ovom penjalištu daje i blizina morske obale, pa je Paklenička rivijera idealno mjesto za kombinaciju penjanja i sportova na vodi.
Danas na pakleničkom penjalištu, koje se odlikuje vapnenačkom građom, postoji oko 400 opremljenih i uređenih smjerova različitih težina i dužina (ocjene od 3 do 8b+), pa svaki penjač može pronaći ponešto za svoj užitak.
Web stranica: http://www.np-paklenica.hr/
Nacionalni park Sjeverni Velebit, površine 109 km, parkom je proglašen 9. lipnja 1999. godine. U sklopu parka nalaze se strogi rezervati, botanički rezervati, šumski rezervati, kao i jedna od najdubljih jama na svijetu Lukina jama 1.431 m.
NP Sjeverni Velebit komadić je izvorne europske prirode – ne posve netaknute divljine, već prirodnog krajolika oblikovanog prožimajućim ljudskim utjecajem, u vremenu kad je za ljude jedina mogućnost preživljavanja bila suživot s prirodom. No, nemojte da vas prisutnost ljudi navede na pomisao da se radi o pitomom krajoliku – Velebit je surov i oštar klimom i reljefom.
Najveći dio Parka pokriven je šumom koja pruža raznolike ugođaje, poput tamne i tajnovite smreke i jele, čvorastog i izdržljivog bora krivulja ili bajkovite i čudesne pretplaninske i planinske bukve.
Zahvaljujući dobroj očuvanosti ekosustava, sjeverni Velebit dom je medvjedu, vuku, risu i surom orlu, grabežljivcima na vrhu hranidbene mreže, kojima je potrebno veliko prostranstvo i obilje plijena.
U sklopu UNESCO-va programa Čovjek i biosfera planina Velebit uvrštena je 1978. godine u mrežu svjetskih rezervata biosfere.
Web stranica: http://www.np-sjeverni-velebit.hr/
Park prirode Velebit
Brdski masiv Velebita, jedan od najznatnijih u užem dinarskom području, proteže se u dužinu otprilike 145 km, od Vratnika nad Senjom na sjeverozapadu do okuke Zrmanje na jugoistoku. Od obalnog pojasa do kopnenog podnožja u Lici, u prosjeku je širok 14 km. Na površini približno 2 270 km2 razasut je splet bezbrojnih krševitih grebena i ponikva, kukova, gorskih hrptova, dolina i pretplaninskih vrhova, od kojih njih 130 u prosjeku premašuje nadmorsku visinu 1370 m.
Za vedra vremena Velebit se iz zraka, s visine 8 000 m, vidi cijeli. Doima se kao glomazan, malo razveden, ali naboran bedem koji se u luku izbočio u more. Padine su mu strme, a hrbat širok. Primorska je padina vrlo krševita i gola, mjestimično poput Mjesečeva krajolika, sive ili žućkastosive boje, prošarana sitnim zelenilom. Kopnena padina, iako strma, doima se pitomija, gotovo je sva obrasla šumom, pa je tamnozelene boje.
Za primorsku padinu karakteristične su dvije više ili manje izrazite, uzdužne terase (podgorska zaravan i uzdužna primorska terasa), koje se poput stepenica prostiru uzduž cijelog velebitskog masiva.“
Citat iz knjige „Biljni svijet Velebita“ autora akademika Sergeja Forenbachera.
Web stranica: http://www.pp-velebit.hr/hr
Pećinski park Grabovača je jedini pećinski park u Hrvatskoj. Grabovača je uzvišenje-brdo, dio kontinentskog dijela srednjeg Velebita, smještena između ličke krške zaravni i Perušićkog polja. Nalazi se na 770 m nadmorske visine. Područje Grabovača je karakterizirano krajobraznim vrijednostima koje ga čine prepoznatljivim brdskim prostorom ovog dijela Like. Na relativno malom prostoru Pećinskog parka evidentirano je 9 speleoloških objekata.
Javna ustanova „Pećinski park Grabovača“ upravlja sa tri špilje, koje su ujedno i geomorfološki spomenici prirode od 1964. godine - špilja Samograd, Medina i Amidžina špilja. U neposrednoj blizini, nalaze se i druge špilje – Velika Kozarica, Mala Kozarica, Tabakuša i jama Slipica.
Rubnim dijelovima parka protječe rijeka Lika – po duljini toka (78km), druga po veličini ponornica u Europi.
Web stranica: http://pp-grabovaca.hr/hr/
Cerovačke špilje, smještene na južnom dijelu Parka prirode „Velebit“, među najpoznatijim su i najznačajnijim speleološkim objektima u Hrvatskoj. Kompleks čine 3 špilje (Donja, Srednja i Gornja) sa oko 7 km istraženih kanala. Za turistički posjet uređeno je prvih 700 m Donje i Gornje špilje.
Ove špilje su iznimno bogate nalazima iz davne prošlosti. Osim velike količine arheoloških ostataka također su jedno od većih nalazišta špiljskog medvjeda u Hrvatskoj. Tako ovdje možete i danas vidjeti tragove „brušenja“ medvjeda na stijenama nastale njihovim kretanjem uz stjenke špilja. Posjetom jedne od špilja dobit će te uvid u bogatstvo podzemnog svijeta Velebita.
Zbog jedinstvene prirodne ljepote i brojnih nalaza iz davne prošlosti Cerovačke pećine su 1961. godine zakonom zaštićene kao geološki spomenik prirode.
Web stranica: http://www.pp-velebit.hr/hr/cerovacke-spilje/o-spiljama
Rijeka Gacka je duga 61 km proteže se od svog izvora Tonkovića vrilo te se polako spušta niz područje Gackog polja primajući brojne pritoke. Odlikuje ju je čista bistra voda koja unatoč krševitom kraju relativno sporo teče. Prosječna temperatura ljeti iznosi 10,8° a zimi 7,9°. Rijeka Gacka obiluje podvodnim speleološkim nalazištima i vrelima. Majerovo vrilo se speleološki smatra najbogatijim, te se u zadnje vrijeme njemu posvećuje posebna pozornost. Smatra se da je preko polovice podvodnih prolaza i kanala Gacke još uvijek neistraženo.
Na rijeci Gacki je moguće ribariti uz važeću ribolovnu dozvolu, kajakariti te obići obnovljene mlinice i kupiti svježe samljeveno brašno.
Web stranica: http://www.np-sjeverni-velebit.hr/posjeti/okolica/gackadolina/
http://www.tz-otocac.hr/gacka/muzej-gacke
Rijeka Lika izvire u podnožju Velebita na nadmorskoj visini oko 600 metara. U svome toku prima vode Jadove, Novčice, Otešice i niz manjih pritoka. Lika je najveća lička podmornica s dužinom od 78km. U kanjonu Like sagrađena je brana akumulacijskog jezera Kruščica.
Poseban doživljaj rijeke Like moguće je uz najam splavi za 20ak osoba koja plovi kanjonom rijeke Like.
Web stranica: http://tz-perusic.hr/index.php?content=Sto_posjetiti
Memorijalni centar Nikola Tesla se sastoji od: Rodne kuće Nikole Tesle, crkve sv. apostola Petra i Pavla, gospodarskog objekta (štala), kamenih spomenika i klupa arhitekta Zdenka Kolacija, trijema, ispitne stanice, multimedijalnog centra s pripadajućim igralištem za djecu, spomenika Nikoli Tesli autora Mile Blaževića, vanjskog auditorija, tesline turbine i mosta ili platforme.
Multimedijalni postav je postavljen u Teslinu rodnu kuću. Prizemlje je posvećeno povijesnom pregledu Teslina života, gdje je na kronološki i pregledan način posjetiteljima dana lenta njegova života u odnosu na istovremene svjetske događaje, fotografijama, pisanim dokumentima, citatima iz Tesline autobiografije “ Moji pronalasci“ a sve je popraćeno zvučnom kulisom i video projekcijom koja nas vraća u Teslino djetinjstvo. Na tavanskom prostoru Tesline kuće moguće je vidjeti replike Teslinih izuma također popraćeno video projekcijama i zvučnom kulisom koje nam daju osjećaj da se nalazimo u Teslinom laboratoriju. Obilazak je organiziran uz stručnog vodiča.
Web stranica: http://nikolatesla.hr/
Stari grad Sokolac
Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja, u povijesnim izvorima se prvi put spominje u 14. stoljeću. Brinje je, na prostoru Like, uz Modruš, bilo najvažnije sjedište knezova Krčkih, u kojem su oni ugostili brojne europske značajne ličnosti poput kralja Žigmunda 1412., danskog kralja Ericha VII 1424. i drugih. Zbog nadolazeće turske opasnosti, Frankopani su u 16. stoljeću ustupili Brinje kralju koji u njega smješta stalnu vojnu posadu.
Iako je Brinje nekoliko puta ugrozila turska vojska, ono nikad nije bilo osvojeno.
Stari grad se smjestio na malom uzvišenju u samom središtu Brinja te svojim izdignutim položajem i zanimljivim volumenima dvorske kapele i ulazne kule oduvijek privlači turiste i prolaznike. U doba Frankopana je Sokolac bio iznimno reprezentativno zdanje. U grad se ulazilo kroz kvadratnu, trokatnu kulu. Nasuprot kule, istočnu stranu pravokutnog dvorišta, zatvarao je snažan volumen u Hrvatskoj jedinstvene dvorske dvokatne kapele.
Web stranica: http://www.brinje.hr/home.asp?id=32&text=115&glavni=0#sthash.tSFAO8P0.dpuf
Pod pojmom Baraćeve špilje podrazumijevaju se Gornja Baraćeva špilja, neposredno ispod nje smještena Donja Baraćeva špilja, Nova Baraćeva špilja i Izvor špilja Baraćevac. Iako je na zaštićenom području prisutno još 5 speleoloških objekata, zbog već postojeće prepoznatljivosti imena cijelo područje nosi naziv Baraćeve špilje.
Zaštićeno područje obuhvaća površinu od 5,19 km2 i nalazi se u općini Rakovica.
Vrednovanjem područja utvrđeno je da su na području Značajnog krajobraza Baraćeve špilje razvijeni raznoliki reljefni tipovi i oblici sa prevladavajućim krškim reljefom. Podzemno se prostiru speleološki objekti sa sigama, pleistocenskim fosilnim ostacima i endemskom špiljskom faunom te arheološkim nalazima. Cijelo područje uključuje rijetke i ugrožene tipove staništa te uz njih vezane ugrožene i strogo zaštićene vrste. Dosadašnje tradicionalno korištenje područja ne predstavlja prijetnju prirodi (bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobraznoj raznolikosti).
Cilj zaštite je očuvati geomorfološke i geospeleološke vrijednosti krškog područja, mozaični krajobraz prirodnih i doprirodnih staništa kao i s njime povezanu bioraznolikost.
Web stranica: http://www.baraceve-spilje.hr/
Štrbački buk je 24 metra visok vodopad na rijeci Uni, nedaleko od Donjeg Lapca, u neposrednoj blizini naselja Donji Štrbci, na nadmorskoj visini od 294 metra. Nalazi se na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Dio je Nacionalnog parka Una (unutar Bosne i Hercegovine). Una kao najveća prirodna vrijednost po kojoj je Nacionalni park dobio ime, izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Čemernice u Hrvatskoj. Radi se o tipično krškom vrelu uzlaznog tipa,posebne zeleno-modre boje.
Senj je najstariji grad na gornjem Jadranu, a utemeljen je u predrimsko doba prije nekih 3000 godina na brdu Kuk. Bio je glavno središte ilirskog plemena Japoda. Sadašnje naselje nalazi se podno obronaka Kapele i Velebita. Simbol grada, Tvrđava Nehaj, poznata i pod nazivom “Kula Nehaj“, nalazi se na brdu Nehaj, završena je 1558. godine te je od tada bila sjedište Uskoka sve dok oni nisu bili protjerani iz grada 1617. godine nakon što je Habsburška Monarhija sklopila mir s Mlečanima.
Tvrđava se danas koristi u turističke svrhe, a njen vrh služi kao izvrstan vidikovac s kojega se pruža lijep pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli otok, Prvić, Cres i Krk te na planine Učku i Velebit. Također, Nehaj je i simbol grada Senja te se u stiliziranom obliku nalazi i na grbu grada.
U tvrđavi Nehaj je postavljena zbirka Senjski uskoci i Senjska primorska kapetanija, te izložbe Senjske crkve kroz povijest i Gradski plemićki grbovi Senja. Tvrđava Nehaj je za posjetitelje otvorena od mjeseca svibnja do studenog, a prema dogovoru i u ostalo vrijeme.
Web stranica: http://www.tz-senj.hr/
Zanimljive činjenice:
Kosinjski most je kameni, sedamdeset metara dugi most preko rijeke Like, spaja Gornji i Donji Kosinj. Projektirao ga je u 19. stoljeću projektant Milivoj Frković, a izgrađen je po uzoru na starohrvatsku mostogradnju, tehnikom “uklinjenje kamena“. Most je jedinstven po otvorima u lukovima koji imaju funkciju rasterećenja vodenog vala u udaru na most. Gradnja mosta započela je 1929. a u prosincu 1936. pušten je u promet. Dužina mosta s upornjacima iznosi 70 metara, a širina između kamenih parapeta 5.5 metara.
Web stranica: http://tz-perusic.hr/index.php?content=Sto_posjetiti
U Kosinju se nalazila prva tiskara u Hrvatskoj i u jugoistočnoj Europi uopće, koju su osnovali knezovi Frankopani. U njoj je 1483. tiskan glagoljski misal, najstarija hrvatska tiskana knjiga. Sve dotad tiskane knjige bile su na latinskom jeziku i pismu pa je Misal iz 1483. prva knjiga tiskana na narodnom jeziku i pismu.
Web stranica: http://tz-perusic.hr/index.php?content=Sto_posjetiti
Na spoju Like i primorja, na oštarskim vratima koja su oduvijek bila važna spona sa primorjem ponosito stoji Kubus. Što Kubus znači?
Prvo što otkriva simboliku cijelog zdanja su stepenice. Ima ih trideset i tri. Simbolički broj Isusovih godina od rođenja do uskrsnuća. Put do nebeskog kruga. Krug je Bog, a središte stvaranje.
Kocka je odvojena od postolja četirima kuglama koje simboliziraju savršenstvo univerzuma u četiri tvorbena elementa: vatri,voda, zraku, zemlji. Kocka je simbol mudrosti, istine i moralnog savršenstva. Ona je slika vječnosti, po čvrstoći i slika budućeg Nebeskog grada. Kocka postaje križ kad joj se razmota plašt.
Arhitekt ovog zdanja je Josip Kajetan Knežić, rođen davne 1786.godine u Petrinji. Radi odličnog znanja iskazanog na području matematike, geometrije i građevinarstva Knežić je premješten u Dalmaciju. Taj je premještaj značio prekretnicu u Knežićevu životu i bio presudan za njegov cijeli daljnji rad na području gradnje najtežih planinskih cesta u hrvatskom kršu. Povodom izgradnje ceste koja spaja Liku i primorje nastao je današnji spomenik Kubus, jedan od naj značajnih spomenika na ovom području.
Kubus se nalazi u neposrednoj blizini Rekreativnog centra Baške Oštarije.
Web stranica: https://web.facebook.com/Hostel-Ba%C5%A1ke-O%C5%A1tarije-1079619618722867/?_rdr
Prvi teniski klub u Hrvatskoj i na području bivše Jugoslavije, a vjerojatno i u ovom dijelu Europe osnovan je u Gospiću 21. srpnja 1900. godine.
Za organizirano igranje tenisa u Gospiću najviše zasluga imaju braća Ferdo i Karlo Friedrich. U njihovo vrijeme tenis se igrao na tri mjesta u Gospiću: u izletištu Jasikovac, parku Kolakovac i u vrtu obitelji Šimić u Žabičkoj ulici.
Tenis se u Gospiću osobito razvijao i igrao između dva svjetska rata. Na žalost od tada je prošlo i trebalo dugo vremena da se pokrene inicijativa o ponovnom oživljavanju ovoga sporta u Gospiću.
Prvi koraci u tom smjeru učinjeni su povodom obilježavanja 100–te obljetnice početka organiziranog igranja tenisa u Gospiću. Tom prigodom je 20. studenoga 1999. godine osnovan Gradski tenis klub “Gospić 1900” te je izgrađen i prigodnom svečanošću uz obilježavanje Dana grada Gospića, 24. srpnja 2000. godine, otvoren novi Tenis centar “Miroslav Kraljević”.
30. rujna 2015. naziv Lički krumpir upisan je u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
Proces zaštite naziva „Lički krumpir“ započeo je u srpnju 2011. godine, kada je Udruga proizvođača Ličkog krumpira podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla naziva „Lički krumpir“. Ministarstvo poljoprivrede je u studenom 2011. godine donijelo Rješenje o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla čime je naziv „Lički krumpir“ postao zaštićen u Republici Hrvatskoj. U lipnju 2014. godine Ministarstvo poljoprivrede uputilo je Europskoj komisiji zahtjev za registraciju naziva zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla „Lički krumpir“ na razini Europske unije.
Nakon procedure na europskoj razini, objavom Provedbene Uredbe Komisije, naziv „Lički krumpir“ upisuje se u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.
Zaštita proizvoda „Lički krumpir“ temelji se na njegovoj kvaliteti koja proizlazi iz specifičnosti uzgojnog područja i na njegovom ugledu vezanom uz dugu tradiciju uzgoja. Proizvodnja „Ličkog krumpira“ obuhvaća zemljopisno područje Like. Za proizvodnju „Ličkog krumpira“ koristi se sjemenski krumpir sorata Desire, Bintje ili Viktorija ili drugih sorata sličnih karakteristika čiji sadržaj suhe tvari iznosi minimalno 19%. Ima glatku do hrapavu ljusku, pokožica je žute do smeđe ili crvenkaste boje, a boja mesa gomolja je svijetlo bijele do žute boje. Veličina gomolja je minimalno 35 mm te je duguljasto ovalnog oblika. Okus Ličkog krumpira je specifičan – brašnast odnosno prhak upravo radi većeg postotka suhe tvari, koji je zbog specifične klime područja Like još izraženiji, te čini Lički krumpir posebnijim u odnosu na krumpire proizvedene u drugim područjima.
Osim Ličkog krumpira nadaleko je poznata i hvaljena Lička janjetina, Lički škripavac, Lička šljivovica.
Poznati Ličani:
- Ante Starčević (Veliki Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.) – hrvatski političar, publicist i književnik. Osim politikom, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, dramom, političkom satirom i prevoditeljstvom. Kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma prozvan je Ocem Domovine.
- Nikola Tesla (Smiljan, 10. srpnja 1856. - New York, 7. siječnja 1943.) – hrvatski i američki znanstvenik i inovator svjetskog glasa. Radio je u području elektrotehnike i radiotehnike, te je izumio okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja. http://www.mcnikolatesla.hr/
- Miroslav Kraljević (Gospić, 14. prosinca 1885. - Zagreb, 16. travnja 1913.) – hrvatski slikar i kipar.
- Marijan Matijević (Junak iz Like) – (Duboki Dol kod Gračaca, 10. siječnja 1878. - Zagreb, 21. prosinca 1951.), hrvatski hrvač grčko-rimskim stilom i dobrotvor. U svojoj rodnoj Lici postao je legenda već za života, što zbog svoje snage što zbog svoje dobrote i domoljublja. Nadimci su mu bili Lički Samson, Junak iz Like, Čovjek medvjed i Herkul zlatna srca. Osvajač je mnoštva zlatnih medalja i odlikovanja za prikazanu snagu od kojih se ističe orden velike turske zvijezde od turskog cara Abdula Hamida II. za osvojeno prvenstvo svijeta u hrvanju i drugim teškoatletskim igrama 1904. godine.
- Ivana Brkljačić (Villingen-Schwenningen, 25. siječnja 1983.), hrvatska atletičarka, prvakinja u bacanju kladiva. Porijeklom iz Like, iz obitelji bunjevačkih Hrvata. 2007. godine dobitnica je Državne nagrade za sport “Franjo Bučar”. Njezin najbolji rezultat iznosi 75,08 m, što je hrvatski rekord. Toliko je bacila na atletskom mitingu u Varšavi u lipnju 2007.
- Rade Šerbedžija (Bunić kod Korenice, 27. srpnja 1946.) je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik.